|
|
| < | lipanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
.......kruha i igara..........
samo nek se piše........
i da bude smijeha....
i zajebancije....
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
#IVA#
SONJA
poisonwings
Ime: Krešo
Nadimci: Keke, Nuzum, Šime, Petti, Kokuz...
Rođen... jesam (06. 04. 1989.)
Horoskop... ovan
Hobi: skupljanje virusa na compu
Inače... plešem akrobatski, dobro igram košarku...
Mane... dosadan,usporen,tvrdoglav,lijen...
Vrline... pošten, iskren, dostupan, bolje vi to nadopišite...
Knjige... nevolim ih
Film... Terminal, Kad jaganjci utihnu
Glazba... Rock (ukratko-najviše Jimi Hendrix)
Najdraže jelo: sarma
najdraže piće: karlovačko (al poslije ove afere, žuja)
Najdraža pjesma: Highway child (Jimi Hendrix)
Društvo... puno prijatelja,najbolji prijatelj Ante
Status... slobodan
Volim... dobro društvo,dobru pivu,dobru glazbu
Ne volim... narodnjake, licemjere, kretene, neodlučnost
Moto: Tko se mača lača, lakukarača...
Hakuna matata
Poštapalice... bokić, živio, budi pozdravljen/a, nemoj me jebat, de opomeni se, zajeb, zajebi radnju, koji derpe, supach......
| K | Keen |
| E | Entertaining |
| K | Keen |
| E | Energetic |
KOMENTARISHITE !!!
Hit Counter
...prošlo je mnogo vremena...vrijeme je za post....
Život je dug...ali se okreće poput bubnja revolvera....što reći...u zadnjih mjesec dana moj život se potpuno promijenio...prije svega završio sam školu, tražim životnu sreću (beznadno) i potpuno sam promijenio prijatelje i okruženje....po prvi puta našao sam se u najtežoj situaciji dosadašnjeg života...mnogi mi govore da sam jako pametan...oko čega sam bio jako skeptičan...no...iznenadio sam sam sebe....jer očito nisam prije to znao upotrijebiti...mislio sam da sam djetinjast u odnosu na svoje kolege...ali ne....nakon burnih događanja proteklih tjedana....shvatio sam da sam odrastao,kako u ponašanju tako i u znanju (opštem) i da sam daleko više dorastao stvarima koje čekaju samo velike.....neki će možda misliti da sam umišljen...ali nisam....bio sam povučen...krio sam svoje uspjehe...čisto jer nisam volio hvalu....želio sam da ljudi sami shvate kakav sam...naišao sam na razočaranje...nitko se nije potrudio upoznat me, neki nisu uopće obraćali pažnju na mene...čisto jer nisam htio se isticati svojim djetinjastim "forama"..ali nema veze...ja znam da sam vrijedan...i previše....da sam sposoban za sve što god poželim...i da znam da će okolini biti žao.....i uvijek sam šutio i čekao pravu priliku za taj trenutak...možda...a i to svi znaju...ne izgledam kao da imam 19...no mislim da imam 25...imam osjećaj da jedini pazim, brinem, gledam u budućnost sa mnogo strpljenja...prije tjedan dana....moji su me bivši najbolji prijatelji toliko dotukli na onaj najpodliji djetinjast način....prvo sam bio nesretan, ljut i bijesan...ali sada sam sretan...jer znam kakva ih sudbina čeka u budućnosti...kada se onako ponašaju...i znam da ću ih nadvisiti...znam da sam bolji...možda je to negativno...al odlučio sam bit sebičan...jer oni koji hoće pomoć...ne završe onako kako zaslužuju...odsada me briga za ostale,njihove stvari i osjećaje...mislim da ću sve u svojhu korist jako dobro iskoristiti....dosta je bilo poštenja....to nikamo ne vodi....zbogom
Tko tebe kruhom, ti njega kamenom.
Tko tebe kamenom, ti njega palijom.
pozdrav
Država je vječni apstraktni pojam podvojen između vlasti i njezina naroda. Danas se,kao i prije u vrijeme našeg dragog Franca,postavlja socijalno-filozofsko pitanje: što je to država i kako bi trebala izgledati?
Kao prvo,u rješenju Kafkinog i našeg problema, treba progledati kroz prste povjerenju državnih organa i sasvim običnog puka. Osnovno pravilo uspješne i produktivne suradnje trebalo bi biti povjerenje. Naime, u Procesu državni organi su, umišljeni i samodovoljni svojom moći, zbunjivali i iscrpljivali svoje građane svojim nepovjerenjem i lažima, čak štoviše, nisu vjerovali ni svojim savjestima.
Nadalje, Kafka, tj. glavni lik Josef K. bio je ispred svog vremena. Njegova vizija bila je neshvatljiva u ono doba, iako su to bili sami počeci moderne demokracije. Ideja o potpunoj slobodi i pravu na sve informacije bili su tek njegovi snovi. Državni organi u Procesu bili su nedostupni, ali i moćni,i tako su ulijevali anksiozni strah optuženicima,ali i onima koji nisu imali posla s procesom. Oni nisu marili za sudbine ljudi, onih malih,sitnih i beznačajnih ljudi, koji su se punim žilama i svim srcem borili za "svoju stvar". Država je, iako apstraktan pojam, bila toliko moćna da je određivala i čovjekov način života; njegov početak i njegov kraj. Kad je nekom građaninu, a u našem slučaju K.-u, država odredila kraj, on je bio samo beznačajna svinja pred klanje.
Djela države i njenih organa katkada su bliska igri boga. U manjoj mjeri, i naša je draga i toliko obožavana domovina slična. Koliko god mi vjerovali u nju, ona je katkada,kao i politika, "laka žena" i za nju smo mi samo jedan broj na papiru, beznačajni individualci.
Državni organi u Procesu nalaze se na tamnim mjestima, na tavanima, skriveni od očiju onih koji ih najviše trebaju...Protkani tajnama i neobjašnjivim događajima, oni su dali zbunjujući i neočekivani slijed Kafkinom Procesu. Naime, katkada se i mi osjećamo kao Josef K. Nedužni i nemoćni, nalazimo se u neobjašnjivim procesima koji se vode protiv nas, a mi se možemo jedino boriti za "svoju stvar" i nadati se da ćemo baš mi biti ti "sretnici" koji će izvući živu glavu.
Dakle, čitajući Proces, mi smo se mogli prepoznati u K.-ovom životu, ali i u njegovom procesu, jer i nama se događaju nepravedne i misteriozne stvari. Iz toga zaključujem i ponavljam, kada budemo imali međusobnog povjerenja, država nam neće biti strani pojam i isto tako nećemo se moći pronalaziti u Procesu.
P.S. moja školska zadaća...esej o knjizi "Proces" od Franza Kafke....glavni lik Josef K.....dosadno mi je i nemam šta drugo za pisat...
POZDRAV
Vidim da su neki željni posta...hehe...moš mislit...ma ne bi ovo pisao da mi nije smrtno dosadno....naime, kao što već vidite,pišem na staru godinu....
Eh...prošlo je mnogo vremena od mog zadnjeg posta....ne znam šta da pišem....al piše mi se...jednostavno o sranjima u zadnjih par dana...
sad nemojte mislit da se oću ubit...il nešt tak...jednostavno ne mogu naći ništa zbog čeg se mogu trudit živjeti....
u petak mi je teta umrla...svi smo u šoku...i shvatio sam da treba živjet ko da ću umrijet sutra...trudit se oko onoga što nas veseli...živjeti kvalitetno...al nemam to...
ne znam koji ljudi to znaju koji ne...al ja sam veoma praznovjeran...i vjerujem da će mi sljedeća godina bit onakva kako ju provedem...mislim znam....tužan sam...ne mogu to opisat kolko zbog tete...al ne mogu toliko tugovat....nisam takva osoba...danas ću u šutnji "slavit" novu godinu...vani će se pucat....a ovi će bit kod mene ucviljeni....
no dosta o tome...prije 2 tjedna sam dobio električnu gitaru...stari mi je kupio knjižicu s akordima....uživam u sviranju....sad i u bendu sviram....sada tražimo prostor za sviranje...pa ak ima ko šta za ponudit nek se javi...
eto za kraj sve vas pozdravljam...i nešt vas molim...molim vas da mi ne pričate kak ste proveli novu godinu....jer ću si žile rezat ak mi budete pričali....hvala unaprijed...
Bilo je i vrijeme,ha? e da....
život....kolko je zapravo vrijedan? ne mnogo......katkada smo samo jedan elektron koji je uglavnom nesparen....ili je život samo jedan plakat životnog (mirovinskog) osiguranja...jer....čemu sve to....dovoljan je jedan metak,jedno uže,jedan vlak....jedna sekunda....
trudim se ne razmišljati tako....no uvijek me nešto vrati tih 5 koraka nazad...čemu ovo sve u životu što imamo.....cijeli životni ciklus pada u zaborav....sva nadanja i vjerovanja...stavovi i uvjerenja....ljubavi i prijateljstva....poslovi i školovanja....odjeća i obuća........nije važno....
odustajem od truda za boljim....očito mi je već predodređeno....
neke stvari s vremenom sam shvatio...okružen sam....usudim se reći budalama....zapravo ne.....ljudi su okruženi budalom....sa mnom....vjerujem da tim ljudima značim nešt...i onda kad nisam više potreban....samo mene boli glava....da budala sam....oduvijek i bio....ne vjerujem više nikome....
više ništa od nikog ne očekujem....nemojte me tražit....ja radim sam....
bez komentara molim
Sigurno vam se već dogodio neki dan kad vam jednostavno ne ide...već ujutro kada stupite na pod svojom nogom,bilo desnom,bilo lijevom....osjetite već u prvom živčanom senzoru na nožnom palcu onaj predosjećaj neke više sile koja vam učini dan pravom mukom....prvo odete do kupaonice...i naravno izbjegavate pogled na ogledalo jer se bojite onoga što ćete vidjeti...perete zube
i onda vam upadne kaladont u grlo...vi se gušite, suze naviru na oči....kad ste uspijeli doći do zraka, odlazite u dnevnu sobu ugledate veliku cedulju na kojoj vam starci sugeriraju da odete u trgovinu....ali vaše oči vide i onaj stol u sobi...na kojem se nalazi hrpa knjiga....one znanosti od kojih vam padne mrak na oči....diverzije osjećaja i misli vrte mi se u glavi...biti ili ne biti....učiti ili neučiti....zbog nevoljkog ulaženja u konflikte sa starcima odlučite ipak otići u trgovinu iako će vam to oduzeti vremena,cijeli vijek....odlazite u školu kasnije prazne glave, ubrzanog rada srca, obliveni znojem zbog pasje vrućine koja hara okolinom
....dođete blizu škole i onda vas uhvate crveno-žuta-zelena svijetla....semafor...čekanje traje cijelu vječnost....počinjete sijediti na raskrižju....a kasnite kao nijednom dosad....dođete u školu 7 min.nakon početka sata....tada vam krene sufliranje sa strane profesora....koji nikako nemaju ni osjećaja za živa bića,a kamoli za osobe....padate u komu kad vas samoprozvani i samopoštovani profesor „časno“ uzdigne i natjera vas na usmenu provjeru znanja....naravno nakon beskonačne provjere dobivate ništa drugo nego onu zelenom bojom napisanu jedinicu
.....kako prolaze sati....već ste nakupili nekoliko kolaca...dolazi veliki odmor...pušpauza....pušiona ili kako bi se reklo komora za dobivanje raka....tamo vam uleti rođena majka i pogleda vas kao da niste njezin sin/kći...oči pune razočaranja gledaju vas...a vi vrtite u glavi misao događaja koji će se zbiti kad dođete kući...dođete kući relativno kasno starci vam pile priču i daju vam jezikovu juhu...a vi iako ne želite slušati, vi nemate vremena slušati....morate na trening,ne stignete jesti....želudac vam očajno traži svoju hranu...dođete na trening, tromi ste, nesposobni za bilo kakve aktivnosti...
Dođete kući...starci uhvate govorništvo u kasne sate, vama se spava, ali iste one knjige koje su još uvijek na stolu, čekaju da budu naučene....Napokon nakon svega uspijete odspavat svega 3 sata...i u snu se nadate i očekujete da će sljedeći dan biti bolji...jer kažu da poslije kiše dolazi sunce...o ovom slučaju nije tako...
Pozdrav svima koji me čitaju....poseban pozdrav ples densu....đurđici,dinku,žalcu,sonji a najveći pozdrav mojoj najboljoj partnerici i pjevačici Ivi....
Sigurno se pitate zašto pišem na 1. maj
.... pa eto prvi maj mi je bio u protekla 3 dana...
Bio sam u zagrebu....Prvo smo krenuli Ante,njegov kolega i ja ujutro u subotu u pola 9...Još smo u vlaku zapili
... zaključali smo se u kupe ...napravili ležajeve i izvadili becks iz torbe...kondukter nas je zamalo izbacio iz vlaka negdje kod dugog sela...kad smo stigli u zagreb...vlak nas je ostavio naravno ko i uvijek negdje pola kilometra od kolodvora...Ante i kolega Igor su otišli kod Antine sestre na staglišće na jarunu, ja sam se uputio kod sestre koja živi u samom centru
...prvo sam trebao otići u šoping
... morao sam kupiti neke hlače,al kupio sam si i 2 majice,uključujući jednu dugo traženu-s Jimi Hendrixom
...Morao sam kupiti i svašta za jesti i piti
...jer je moja sestra spavala kod dečka
pa sam bio sam i nije ostavila ništa za jesti...i još su Ante i Igor rekli doći spavati kod mene...nosio sam kroz grad tolko vrećica i namirnica da sam svakih 100 metara morao stajati i odmoriti se...njih dvojica su došli oko 5... otišli smo kupiti pivo u konzum...i prvo zapili kod mene...tj. kod moje sestre...odlučili smo izaći van...opet smo kupili pivo q-pack...i otišli na ribnjak...to je park iza katedrale...park je sličan i po izgledu i po funkciji našem parku kod klasija...kad smo popili pivu...otišli smo tramvajem 17 do doma stjepan radić na savi...tamo smo trebali ić u jedan rock bar...sestra mi je objašnjavala pola sata gdje je to...i našli smo ga, al smo u trenutku kad smo došli do njega osjetili umor
...pa smo se odlučili vratiti kući kod moje sestre...zapravo onda je nastupila prava tortura...pošto je to bilo već poodmaklo doba-oko pola 2...vozio je samo 1 tramvaj kojim smo se mogli vratiti nazad...tramvaj 32...noćni tramvaj...no taman smo ga ugledali kako odlazi sa stanice oko 200 m od nas...čekali smo oko 45 min do sljedećeg tramvaja...došao je tramvaj na kojem je pisalo spremište trešnjevka...Ante je htio ući al ja sam rekao da nam taj ne treba...čekali smo još oko pola sata...pa smo odlučili čekati na obližnjoj stanici gdje staje tramvaj 7...pa gdje nas odvede odvede...tek što smo došli na stanicu gdje sedmica staje na drugoj strani smo, gdje smo prije stajali, ugledali tramvaj kako dolazi...zatim je uslijedio sprint preko ogromnog raskrižja...do tramvaja...bio je to opet spremište trešnjevka...al smo odlučili ipak ući pa kud nas odveo odveo...dobro je da smo ušli jer nas je ipak koliko toliko bliže stanu odveo...onda smo izašli kod ciboninog tornja pa odatle skroz otprilike do črnomerca išli pješke-oko 45 min
...kad smo došli kod mene onda smo opet pili jer smo ostavili još piva za kasnije...za crne dane...ko što bi se reklo....heh...ovaj igor inače jako puno priča...pa nismo mogli spavati...ne gasi se...heh... al smo nešto malo ipak odspavali....u nedjelju navečer smo otišli onako bezveze na kavu u tkalčićevu...to je ulica tamo kod jelačića....i nabasali na super okupljalište metalaca i rockera... i alkoholičara....baš je bila dobra šega...baš su bile dobre ženske tamo...sva trojica u tome smo bili veoma uspješni...heh...otišli smo kući oko pola 2.... sutradan smo otišli do antine sestre na jarun i napravili roštilj i kartali cijelo popodne...od bele do preferansa... otišli smo i do samog jezera...ja sam otišao već jučer na vlak i vratio se kući jer kao danas moram učit...moš mislit...heh...ja zapravo sada učim a prava istina je da slušam jimia i pišem ovaj post...sam kod kuće... niš mi ne fali....
Inače sestrična mi se vratila danas iz pariza sa medenog mjeseca (to je inače bio naš vjenčani dar)... pa čekam da mi ispriča utiske....
To bi bilo to narode...sve vas lijepo pozdravljam...nemojte se napit za 1.maj ako ste na nekom derneku...heh...
Eto mene opet... pišem nekon par dana... pa ću eto malo pisat neke nebuloze o proteklim danima...
Došo petak...ja bi trebo učit...al mi se onako iskreno... najiskrenije...ne da...
Kad se samo sjetim šta sve trebam samo za ponedjeljak učit... kad se sjetim ... suza krene, zamir.... dosta dosta (nećemo valjda sada još i marka perkovića slušat...nepodnosim ga...)
al dosta o školi i marku perkoviću, školu nećemo spominjati barem još dok su praznici...a marka...nadam se barem do kraja života ili cijelu vječnost
...
Eto malo o iventima...jučer smo moj prijatelj i ja snimali nipetnišest... nego sudnicu...i to parodiju sudnice...i zove se... Baćina sudnica: Udri me nemilice... to smo radili jučer cijelo prijepodne... sad imam DVD-maker pa mogu prebacit sve sa kamere na computer...i imam program za montažu filma... pa tako očekujte još mnogo nastavaka Baćine sudnice...
...jučer sam imao osjećaj da me netko prati kad sam se vraćao s treninga...al ozbiljno...imao sam osjećaj kako mi neko puše za vratom... prvo sam mislio da je to neki zloduh koji me proganja jer sam popušio 1. cigaru nakon 2 tjedna,a i imao sam grižnju savjesti jer sam rezignirao od pušenja zbog jedne osobe i to sam se odlučio pravo potruditi, iako sam odlučio da neću ništa pokušavati sa njom jer je to vrlo komplikejted sičuejšn...bilo kako bilo kad sam došao kući skužio sam sIVIn novi post... i sve mi je postalo jasno
... sIVA je postala nešto opasna u zadnje vrijeme...kick tamo kick amo,šaka lijevo šaka desno, sad te pratim sad te ne pratim...sIVA bi mogla biti u vojsci ko ja ...ja sam izabrao protuzračnu obranu za izvidnika... to bi sIVA mogla biti...il možda raditi iza neprijateljskih linija (iza leđa nekom...) kao špijun...e da i taj pregled za vojsku...ja bi radije ušao u ring s Mike Tysonom ili Cro Cop-om nego išao ponovo na taj pregled... stalno čekaš i ideš iz reda u red... i tamo si od 7 ujutro...do 5 popodne...
to bi bilo to narode...d d d dec ol fouks...
Pozdravljam sve koji me čitaju, a posebno sIVU,Ćoravo sIVIno (Sonju), Dudiju,Dinka, Žalca ukratko cijeli Ples Dens
...i svoje drugare Antu i Anrjeda (Andreja)...
Slike za smijeh i osmiijeh od uha do uha: (slike su stvarne,realne uslikane su po raznim zemljama svijeta,nema fikcije ni montaže...)
Evo ja sam se sjetio kako bih mogao posvetiti jedan post mom idolu, koji je navodno rođen isti datum ko i ja (negdje piše 5. 2., a negdje 6. 4. ): ovaj post je kratka biografija Boba Marleya... ovaj post posvećujem i drugom idolu koji nema veze s bilo kojim datumom jednostavno je zakon...
Bob Marley (rođen Robert Nesta Marley, St. Ann , Jamajka 6. 4. 1945.- Miami, SAD, 11. svibnja 1981.), reggae glazbenik...
Jedini je reggae glazbenik koji je postigao status svjetske superzvijezde. Njegov otac Norman Marley bio je engleski vojnik iz Liverpoola. Odrastao je u sirotinjskom dijelu Kingstona na Jamajci, gdje je otkrio glazbu crne Amerike zahvaljujući američkim radio postajama. Nasljeđe ropstva i svijest o afričkoj domovini uvijek se osjećala u njegovoj glazbi, čak i kad je osvojio slušateljstvo zapada.
1963. je formirana originalna postava The Wailersa, koju čine Bob Marley, Bunny Livingstone i Peter Tosh. Njihova je prva pjesma (Simmer Down) ujedno i postala hit na Jamajci.
1966. Haile Sellasie je posjetio Jamajku i tad Bob i ostatak Wailersa prihvaćaju rastafarijansku vjeru. Svojom glazbom nastoje rasprostraniti poruku ljubavi i mira, u rodnoj zemlji Bob postaje prorok, a njegov utjecaj seže i do politike.
Kad je u svibnju 1981. godine, Marley umro od raka na nožnom palcu(zanemarena ozljeda prilikom igranja nogometa), svijet je izgubio zagovornika siromašnih i obespravljenih, kao i jednog od najboljih skladatelja njegove generacije. Bio je prva megazvijezda iz trećeg svijeta i učinio je mnogo na oživljavanju oslabljene političke svijesti mladih ljudi, a u nasljeđe je ostavio pjesme koje i danas nadahnjuju glazbenike širom svijeta. Bio je rastafarijanac, jedan od najvećih zagovornika pan-afrikanizma, i pjevao je o dokidanju represije.
Neki Marleyevi citati iz poznatijih pjesama:
"don´t forget yor history nor your destiny."
"in the abundance of water, the fool is thirsty."
"the harder the battle the sweet of jah victory."
"open your eyes & look within, are you satisfied with the life you´reliving."
"in this great future you can`t forget your past."
"If you get down and quarell everyday, you're saying prayers to the devil, I say."
"Just can't live that negative way...make way for the positive day!"
Evo "malo" o Hendrixu:
James Marshall "Jimi" Hendrix (Seattle, 27. studeni 1942. - London, 18. rujna 1970.), američki glazbenik
Punim imenom - James Marshall Hendrix
James Marshall Hendrix poznatiji kao Jimi Hendrix rodio se u Seattleu 27. studenog 1942. godine. Iako je njegova solo karijera (od izlaska prvog singla 1966. pa sve do smrti 1970.g.) trajala svega četiri godine, priča o njegovoj glazbenoj karijeri započinje puno prije. Još od malih nogu zanima se za gitaru, pa je i prve akorde naučio prije nego što je krenuo u školu.
Postoji i jedna anegdota koja je nagovještavala Jimijevu zaljubljenost u sviranje:...Jimi je po svojoj sobi ludovao i zamišljao da svira gitaru kada mu je došao otac s metlom i rekao da pospremi sobu. Otac je otišao s mišljenjem da će mu sin napraviti kako mu je rekao, a kada se vratio našao je Jimija kako spava s metlom preko sebe kao da drži gitaru. Probudio ga je i upitao "Šta si radio?", a Jimi mu je odgovorio "Svirao sam metlu!".
Utjecaj na malog Jimija je imao Al Hendrix, njegov otac koji mu je svojim blues i jazz kolekcijama ploča stvorio prve uzore kao što su legende Howlin' Wolf, Muddy Waters, B.B. King, Robert Johnson... Primjetivši veliko zanimanje za glazbu Al radi i drugi veliki korak u Jimijevom putu prema legendi, s petnaest godina kupuje mu električnu gitaru. Gitara je bila za dešnjaka, a kako je Jimi bio ljevak prilagodio ju je sebi tj. okrenuo je žice. Sa 16. g. u srednjoj školi osniva svoj prvi bend. Hendrix bez gitare nije Hendrix, čak i na wc nije išao bez nje. Toliko je vremena provodio s njom da su se stopili jedno s drugim.
Zbog obaveze 1961. godine prijavljuje se u vojsku, a već slijedeće godine otpušten je iz vojske radi teške ozljede, koja je uslijedila nakon skoka s padobranom. Nakon povratka iz vojske započinje glazbenu karijeru. Najviše je svirao kao pratnja poznatim muzičarima toga vremena (Sam Cooke, Ike & Tina Turner, B.B. King, Wilson Picketta,...). Nakon napornih turneja zaustavlja se u New Yorku i svira u Cafe Wha gdje se upoznaje s Ches Chandlerom, bas gitaristom grupe The Animals i tu počinje njegov pravi glazbeni početak.
Ches Chandler mu postaje menadžer, i nagovara ga da dođe u London, te je na njegovu inicijativu osnovan trio The Jimi Hendrix Expirience. Uz Jimija još nastupaju Mitch Mitchell kao bubnjar i Noel Redding na bas gitari. Premijerni nastup su imali u pariškoj dvorani Olympia, a u jesen 1966. snimaju singl "Hey Joe" koji je završio na 6. mjestu britanske top liste. Poslije toga izlazi drugi singl, možda i najpoznatija Hendrixova stvar "Purple Haze" koji dolazi na 3. mjesto.
Na preporuku Paula McCartneyja, Hendrix odlazi svirati na dobrotvorni Monterey Pop Festival (o kojem je D.A.Pennebaker snimio dokumentarni film "Monterey Pop") koji se održao pred 50.000 posjetitelja. Uz Hendrixa na festivalu su nastupili: The Who, Otis Redding, The Byrds, Greatful Dead, Jefferson Airplane, Big Brother & The Holding Company, The Mamas & the Papas, Canned Heat... Svojim nastupom i žrtvovanjem gitare Hendrix se pokazao kao najkreativniji gitarist, što se moglo vidjeti i na debi albumu "Are You Expirienced?", koji je došao na drugo mjesto britanske top liste, a nakon festivala i na peto mjesto američke top ljestvice.
Jimi se koristio isprekidanim rifovima, rasturajućim feedbackom i srceparajućim wah-wah pedelama, svirajući svoj Fender Stratocaster iza leđa i iza vrata, pa čak i zubima svojim je showom privukao i mnoge poznate glazbenike (Eric Clapton, Jeff Beck,...) na svoje svirke. Zbog međusobnog neslaganja 1969. bend se razilazi, a Hendrix se vraća u Ameriku. Nakon povratka svira po festivalima od kojih je zasigurno najvažniji Woodstock, do tada najveći festival gdje je i premijerno odsvirao američku himnu - "Star Spangled Banner", pred više od 400.000 ljudi. Nakon [[Woodstock okuplja novi bnd Band Of Gypsies u kojem nastupaju samo crni glazbenici. Izdali samo jedan i to live album snimljen na dočeku 1970. u Filmore East dvorani u New Yorku. Tijekom koncerta u Madison Square Gardenu u New Yorku, Hendrix je na zaprepaštenje svojih fanova, a i ostatka benda, jednostavno usred nastupa otišao s pozornice i time dao do znanja da više ne želi nastupat s Band Of Gypsies.
Nakon odlaska iz benda vraća se u London gdje ponovno okuplja Expirince i pokušava snimiti novi album, koji se trebao zvati "First Ray Of The New Rising Sun", što mu ne uspjeva zbog njegove tragične smrti.
Zbog prekomjerene doze tableta za spavanje 18. rujna 1970. u hotelu Samarkand u Londonu, gdje je odsjeo s djevojkom Monikom Danneman, umire jedna od najvećih ikona rock glazbe. Posljednje riječi Jimi Hendrixa koje je napisao noć prije smrti: "The Story Of Life Is Quicker Then The Wink Of An Eye The Story Of Love Is Hello Goodbye Untill We Meet Again".
Jimi Hendrix je sahranjen na Grenwood Memorial Cemetery u Rentonu, predgrađu Seattlea, država Washington, SAD. Nepoznat je broj neslužbenih albuma na kojima svira Jimi, od službenih izdanja izašli su:
"Are You Experienced?" (1967.)
"Axis: Bold As Love" (1967.)
"Smash Hits" (1968.)
"Electric Ladyland" (1968.)
"Band Of Gypsies" (1970.)
"Cry Of Love" (1971.)
Al Hendrix nakon niza sudskih i pravnih borbi 1995. ipak dobiva pravo naslijeđa na sve Jimijeve glazbene uratke, te izdaje video kasetu o snimanju LP-a "Electric Ladyland" uz pomoć Janie Hendrix-Wright (Jimijeva sestra).
Prošlo je više od trideset godina od smrti istinske legende rock glazbe, a još uvijek nema većeg gitarističkog genija od Jimi Hendrixa.
U 27. godini života umro je ležeći pokraj djevojke koja, da je bila budna, možda je mogla spasiti njegov život. Pokopan je u Greenwood Cemetery, Renton, Seattle.
Diskografija [uredi]
Albumi: [uredi]
Are you experienced?
Axis-Bold as love,
Electric ladyland,
The cry of love,
Band of gipsy,
Radio one,
Rainbow bridge.
It's funny the way most people love death. Once you are dead you are made for life. You have to die before they think you are worth anything... --Jimi Hendrix
SRETAN USKRS SVIM ČITATELJIMA OVOG BLOGA I SVIM ONIMA KOJI KOMENTARISHU!!!!!!!!
SVE NAJBOLJE!!!!!!!!!!!!!!
